"Izgubili smo čoveka koje se borio da Srbija postane bolje i pravednije društvo" Vida Ognjenović o smrti Filipa Davida
Književnik, dramaturg i scenarista Filip David preminuo je jutros u 86. godini, saopštilo je Udruženje za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju Adligat. Sudbina je htela da srce velikog umetnika prestane da kuca u trenutku kad se obeležava veliki i najlepši jevrejski praznik Pesah.
David je bio dugogodišnji urednik Dramskog programa Televizije Beograd i redovni profesor dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a rođen je 1940. u Kragujevcu u jevrejskoj porodici. Njegov otac Frederik bio je sudija u Sremskoj Mitrovici. Po izbijanju rata otac se pridružio fruškogorskim partizanima, dok se David s majkom Rozom skrivao u selu Manđelos podno Fruške gore. Većina braće, sestara i rođaka Davidovog oca i majke su stradali u logorima na Sajmištu i u Jasenovcu.
Talenat za pisanje pokazao je odmalena, a kao osnovac i srednjoškolac osvojio je dvadesetak književnih nagrada. U najranijem detinjstvu Filip se divio junacima iz romana Maksima Gorkog, Arkadija Gajdara, Karla Maja, Žila Verna, Kapetana Merijeta, gotovo svih knjiga popularne edicije Kadok. Nije bilo nekog reda u čitanju, ali ono je, kaže, za njega bilo i ostalo paralelni život, jednako važan i uticajan kao i ovaj svakodnevni. Kasnije su mu uzori bili Edgar Alan Po, Kafka, Potocki - idoli većine mladih intelektualaca stasalih za studije početkom šezdesetih. Bilo je to zlatno doba književnih časopisa Delo, Savremenik, Vidici, i izdavačkih kuća "Prosveta" i "Nolit".
Diplomirao je jugoslovensku i svetsku književnost na Filološkom fakultetu i dramaturgiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Jedan je od osnivača Nezavisnih pisaca, udruženja osnovanog 1989. u Sarajevu koje je okupljalo najznačajnije pisce iz svih delova bivše Jugoslavije i osnivač Beogradskog kruga (1990), udruženja nezavisnih intelektualaca. Deo te čuvene književne četvorke s njim bili su i Danilo Kiš, Mirko Kovač i Borislav Pekić.
- Naše druženje krenulo je spontano. Danilo Kiš je na početku postavio samo jedan uslov: svaki od nas četvorice ide svojim putem; ne nameštamo jedni drugima poslove, izdavače, nagrade i naše književno i privatno druženje mora biti zasnovano na književnim afinitetima i drugarstvu, ne na koristoljublju - ispričao je David, koji baš zbog ovih reči nije osvojio Andrićevu nagradu, a poznato je da ga je obožavao naš nobelovac, iako nikad ga nije upoznao.
Zbog osnivanja Nezavisnog sindikata Radio-televizije Beogra, 1992. godine udaljen je s posla.
- Svako ko nije podržavao Miloševićeva bio je na nekoj crnoj listi. Nije bilo zvaničnih spiskova, već usmenih naredbi. Ne treba zaboraviti da je to sprovodio tadašnji direktor televizije - govorio je za Kurir David.
Bio je član Grupe 99, osnovane na Frankfurtskom sajmu knjiga 1999, i jedan od utemeljivača nezavisne književne asocijacije Forum pisaca, osnovane u decembru 1999. godine.
- Dobar, vredan, obrazovan, darovit i hrabar čovek - ovim rečima se od Davida oprostio dramaturg Željko Hubač.
Neki od komentara tokom jučeranjeh dana od Vardara do Triglava bili su i:
- Otišao je veliki čovek i učitelj. Filip je bio veliki zafrkant i uvek na pravoj strani.
I književnica i rediteljka Vida Ognjenović kaže da je duboko ožalošćena zbog Davidove smrti.
- Umro je jedan divan čovek i vrhunski pisac, visoke kulture, građanin koji je služio svima kao uzor u svojim humanističkim idejama. Imao je poseban snimao za prijateljstvo. Bio je odan prijatelj i kolega, ali i nežan roditelj. Znala sam ga uvek kao hrabrog čoveka. Služio mi je kao uzor u tom smislu. Ni sa čim se nije mogao potkupiti. Nije praštao nepravdu. Imao je osetljivost kao Gajger-Milerov brojač za čovečnost. Izgubili smo značajno uporište i čoveka koji se borio da Srbija postane jedno bolje i pravednije društvo - kaže Ognjenovićeva za Kurir.
David je objavio knjige pripovedaka "Bunar u tamnoj šumi", "Zapisi o stvarnom i nestvarnom" i "Princ vatre", kao i romane "Hodočasnici neba i zemlje", "San o ljubavi i smrti" i "Kuća sećanja i zaborava", knjige eseja "Fragmenti iz mračnih vremena", "Jesmo li čudovišta" i "Svetovi u haosu". Kao dramaturg, koscenarista ili scenarista radio je na filmovima "Okupacija u 26 slika", "Pad Italije", "Večernja zvona", "Ko to tamo peva", "Bure baruta", "Poseban tretman" i drugi. Dela su mu prevođena na švedski, francuski, poljski, mađarski, italijanski, albanski, esperanto, makedonski, slovenački, hebrejski, a njegove pripovetke se nalaze u dvadesetak antologija. Vreme i mesto sahrane biće naknadno saopšteni.